Dragi naš doktore,
U ovakvim trenucima teško je izabrati riječi i pomiriti se sa činjenicom da je naša Bijeljina ostala bez svima dragog prijatelja i druga, profesionalca u svom poslu, oca i supruga, a prije svega DOBROG ČOVJEKA.
Teško je shvatiti da će naredni mjeseci i godine počinjati i završavati se bez one poletnosti, radosti i nasmijanosti kojima si znao da oplemeniš svaki dan, ali ako je za utjehu, ZNAMO da Bog sebi odvodi one najbolje, one koji su zaslužili rajske prostore, koji će i jedinom istinskom i pravom svijetu, nebeskom, podariti najvrijednije što imaju – DOBROTU.
Republička stranka Srpske imala je privilegiju da si među njenim članovima. Tvoji pogledi na društvo, na profesiju koju si zastupao, kao i odnos prema svakom sugrađaninu koji bi ti se obratio, bili su ljudski, lišeni bilo kakvih pretenzija i usmjereni ka samo jednom cilju – da svima bude bolje.
To ZAJEDNIŠTVO čiju si važnost, možda i nesvjesno, širio među ljudima, okupilo nas je i danas.
Ovo nije „posljednji pozdrav“. U to smo svi sigurni. Sigurni jer znamo da te u našim srcima i mislima nikada nećemo napustiti, da ćemo se često sjetiti NAŠEG DOKTORA, a u mnogim situacijama se zapitati – Kako bi sada naš Branislav postupio?
Smatramo da broj ljudi koji su došli u Centar za kulturu dovoljno govori o tvojoj veličini. Ona nije rezultat razmetanja ili nametanja stavova i razmišljanja drugima, već je proizašla iz tvoje jednostavnosti, skromnosti i ljubavi prema životu.
Takvog ćemo te i pamtiti. Nasmijanog, vedrog, zahvalnog za svaki dan koji ti je Bog podario.
I mi smo zahvalni. Što smo te poznavali, što si bio dio naših života, a ako smo uspjeli da ti vratimo bar onoliko koliko si među nama dijelio dobrote, sreće i zadovoljstva, imamo zbog čega biti srećni.
Dragi naš doktore,
Neka ti je vječna slava. Hvala ti za sve.
