Obrazovanje je osnov i uslov opstanka svakog društva pa i Republike Srpske. Obrazovanje danas nije kao što je bilo obrazovanje nekada. Obrazovanje danas traži usvajanje mnogo više informacija, vještina i prakse nego što je to bilo nekada zbog tehničko – tehnoloških revolucija koje su se desile u posljednjih tridesetak godina.

Naš obrazovni sistem je pretrpio više – manje uspješne reforme kako bi se uskladio sa evropskim sistemom obrazovanja ali očekivani efekti nisu ispunjeni. Tehnički je povećan broj visoko obrazovanih ljudi ali sa manjim znanjem nego što ga posjeduju njihovi vršnjaci u najuspješnijim zemljama. 

Osim toga, i onaj broj vrlo uspješnih genijalnih mladih stručnjaka, pokupile su bogate države i strane kompanije. To treba shvatiti kao egzistencijalno i bezbjedonosno pitanje na duže staze. Dakle, po stavu RSS, obrazovanje treba razvijati u dva pravca. 

Prvi je povećanje kvaliteta obrazovanja, odnosno završetak sa mnogo više primjenjivog i praktičnog znanja i drugi pravac je, masovnim stipendiranjem najboljih od strane države i privrednih subjekata, radi brzog zapošljavanja i time zadržavanja najboljih, najobrazovanijih, najinventivnijih i najpreduzimljivijih u Republici Srpskoj. Najbolji moraju znati da će im osnovno egzistencijalno pitanje, a to je posao, biti vrlo brzo riješen.

Materijalna baza obrazovanja, naročito tehničkih, tehnoloških, organizacionih i medicinskih nauka, mora biti unaprijeđena, uz pomoć i po potrebama privrede i zdravstva.

Društveni status kompetentnih nastavnika treba biti riješen i unaprijeđen u skladu sa finansijskim mogućnostima Republike Srpske, a svakako sa njihovim značajem za društvo i cijelu Republiku Srpsku.

Nauka u svakoj državi ima posebno mjesto. Naročito ona sa mogućnošću unapređenja privrede i ona koja donosi rješenja kojima se podstiče i povećava izvoz. Mora se prestati sa poklanjanjem sopstvenih naučnih dostignuća stranim kompanijama, koja nam se posle vraćaju kao njihova znanja, a koja mi skupo plaćamo. Zadržavanje naučnih rješenja i patenata kod nas, mora se koristiti za boljitak Republike Srpske ali i lično bogaćenje njihovih autora ili timova. Poseban fond za nauku pokrenuće ove procese.

Sloboda umjetničkog stvaralaštva i očuvanje kulturnih vrijednosti srpskog naroda su osnovni principi i zadaci RSS, kao ozbiljne političke stranke. Istovremeno smatramo da kultura nema granice i da kulturne vrijednosti treba neograničeno razmjenjivati kako unutar BiH tako i sa cijelim svijetom.

Kultura se ne može shvatati kao trošak na kome treba štedjeti. Kad god je neka ekonomska kriza, formiraće se Fond za očuvanje kulturne baštine u koga bi participirali svi zainteresovani pojedinci, privredni i nacionalni subjekti, subjekti iz dijaspore, kao i subjekti srpskog naroda iz regiona, kao i određeni fondovi iz inostranstva.

Jačanje, zaštita i promovisanje institucija kulture od nacionalnog značaja, zaustavilo bi njihovo propadanje. U tom smislu očekuje se:

• Unapređenje propisa iz oblasti kulture, nauke i obrazovanja,
• Unapređenje propisa o donacijama i sponzorstvima,
• Unapređenje propisa o zaštiti kulturnih i vjerskih dobara,
• Unapređenje obrazovnih programa i kulturnih sadržaja, koji se odnose na srpsku istoriju i srpsko kulturno naslijeđe,
• Očuvanje duhovne baštine SPC.