Tridesetdevetogodišnji Branislav Šušljik iz Bijeljine izabran je za predsjednika Savjeta za bezbjednost i boračko-invalidsku zaštitu Republičke stranke Srpske. Rodom je iz Bugojna, sin je poginulog borca, a sa porodicom je doselio u Semberiju tokom 1993. godine, za vrijeme Odbrambeno-otadžbinskog rata. U intervjuu koji slijedi, Šušljik govori o planu rada Savjeta, važnosti srpskog jedinstva, očuvanju sjećanja na svakog borca koji je položio život za Republiku Srpsku…
Gospodine Šušljik, nedavno ste, među vašim kolegama i članovima Republičke stranke Srpske, izabrani za predsjednika Savjeta za bezbjednost i boračko-invalidsku zaštitu ove partije. Šta je ono što će vaš rad razlikovati od ostalih sličnih odbora u drugim strankama?
Ovaj savjet se od samog formiranja razlikuje od drugih i ističe po tome što je sastavljen od kvalitetnih i čestitih ljudi, koji na najbolji mogući način predstavljaju navedenu populaciju. Naši članovi su časni vojnici koji su do posljednjeg dana bili na liniji fronta odbrane Republike Srpske, najmlađi srpski, golobradi borci (danas uspješni poslovni ljudi), oficiri specijalnih jedinica, starješine, oni koji su dali dijelove tijela za otadžbinu, ratni vojni invalidi, djeca poginulih boraca VRS. Sa nama su i profesori bezbjednosnih nauka, a posebna čast je kada u svojim redovima imate generala koji je rukovodio borbom za odbranu Republike Srpske, ali i osjetio borbu nakon rata, koji je bio osuđen samo zato što je Srbin. General Ljubomir Borovčanin je danas, nakon izdržane višegodišnje kazne, jedan od najsvjetlijih primjera kako se voli naša republika. Biti prvi među jednakima, sa ovakvim ljudima, izuzetna je čast i zadovoljstvo, ali i velika obaveza i odgovornost.
Vaš otac je dao život za Republiku Srpsku. Da li je Vaše angažovanje u Savjetu način da se sačuva sjećanje na sve borce koji su položili živote i da li su nove generacije svjesne njihove žrtve?
Moj angažman i rukovođenje Savjetom za bezbjednost i boračko-invalidsku zaštitu Republičke stranke Srpske nisu jedini segment kojim će se sačuvati sjećanje na svakog borca VRS. Nacionalna osvešćenost i odgovoran društveno-politički život ključni su faktori kulture sjećanja na preživjele i ranjene borce, kao i na svakog poginulog srpskog junaka koji je utkao život u temelje Srpske, pa tako i mog pokojnog oca Zorana. Srbi, kao narod, odustajanjem od kulture sjećanja mogu izgubiti identitet, a to nikako ne smijemo dozvoliti. O značaju očuvanja svjesnosti o istoriji, tradiciji i kulturi, o srpskom borcu i njegovoj žrtvi, kao i o karakteru posljednjeg rata, moraju biti upoznate nove generacije jer su pred njima veliki izazovi!
Jedna od glavnih tema posljednjih mjeseci je bezbjednost, kako u regionu, tako i na svjetskom nivou. Kakvo je stanje po tom pitanju u Republici Srpskoj?
Koliko Republička stranka Srpske ozbiljno pristupa ovom pitanju govori činjenica da je organizovala panel diskusiju o ukrajinskoj krizi i aktuelnim geostrateškim dešavanjima u svijetu na kojoj su učestvovali najviši zvaničnici Republike Srpske i Srbije, ministri, iskusni politikolozi i eksperti iz ove oblasti.
Smatram da Republika Srpska, po pitanju bezbjednosti, nikada nije bila u većim izazovima i iskušenjima, od svog postojanja. Nastojanja političkog establišmenta druga dva naroda da ugroze bezbjednost u Srpskoj imaju jasan cilj – nestanak Republike Srpske. Njihove prljave igre, gotovo naredbodavni ton stranom faktoru da reaguje, bez obzira na opravdanost, doprinose ugrožavanju bezbjednosti i u regionu. Srpska je stabilna zemlja, onoliko koliko tu stabilnost ne ugrožava međunarodni faktor, vođen instrukcijama bošnjačkih i hrvatskih političara.
Neko ste ko svakodnevno prati situaciju u vezi sa boračko-invalidskom populacijom. Koliko su zakoni usklađeni sa potrebama ovih ljudi i šta se još konkretno može unaprijediti?
Kao neko ko je sa deset godina ostao bez oca, koji je kao vojnik VRS poginuo u ratu, cijeli život sam usko vezan za boračko-invalidsku zaštitu i potrebe ove populacije. Smatram da su kvalitetni zakonski prijedlozi jedini ispravan put za sistemsko rješavanje problema boračke populacije, ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca. Posebno je osjetljivo rješavanje problematike porodica koje decenijama nakon rata nisu pronašle kosti svojih najmilijih. Učinjena je velika nepravda prema ovoj kategoriji, jer posljednji podaci pokazuju da 1.654 porodice još nisu pronašle svoje najdraže.
Na primjer, pozitivno je povećanje osnovice za obračun primanja boračkih kategorija, ali ovo ne smije biti maksimum na kojem se Vlada RS može i smije zadržati. Akcioni planovi i strategije zapošljavanja ne mogu imati informativni karakter, nego vid obavezujuće forme. Imamo kvalitetne zakonske prijedloge, amandmane i efikasne inicijative koje ćemo, putem naših predstavnika, upućivati u parlamentarnu proceduru. Glas Savjeta RSS će se tek čuti u narednom periodu, a planiramo da posjetimo resornog ministra, Odbor Vlade RS za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova, kao i Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS. Sa njima ćemo pokušati da usaglasimo stavove koji će biti u interesu ove populacije.
Da li je tematika Odbrambeno-otadžbinskog rata dovoljno zastupljena u medijima i javnosti? Na koji način se može još više približiti generacijama koje dolaze?
Problem današnjice, tzv. brzog i modernog života, jeste taj što su rijaliti šou, loše turske i indijske serije, i crtani filmovi prepuni nasilja, zanimljiviji od istinitih istorijskih emisija i filmova. Srbi imaju dovoljno kvalitetnih ljudi, kao što su doktor Miodrag Lazić, mali Spomenko Gostić, major Milan Tepić i ostali srpski generali i velikani prijeratnog, ratnog i postratnog perioda. Oni su ti koji mladim naraštajima treba da budu uzor, za razliku od filmskih likova koji glume u opasnim scenama. Medijske kuće i pojedinci moraju uložiti dodatni napor da se filmovima, emisijama i serijalima istinitih događaja stvori prava slika o VRS kao formaciji časnih vojnika i oficira, te o Republici Srpskoj kao zemlji stvorenoj na odbrani slobode, a nikako na genocidu i zločinu, kako neki žele da prikažu.
Na koji način će Savjet, čiji ste predsjednik, djelovati na lokalnom i republičkom nivou? Imate li pripremljen plan?
Sam naziv Savjeta za bezbjednost i boračko-invalidsku zaštitu govori o širokoj lepezi oblasti koje obuhvata, i kada sve to pretočite na lokalni i republički nivo, velike su obaveze koje imamo. Mnogo je posla, projekata i inicijativa koje nas očekuju kako bismo poboljšali životni standard društva u cjelini. Postoji pripremljen Plan i program rada Savjeta, koji naši članovi svakodnevno razrađuju, dopunjuju i realizuju. To su inicijative i akcije koje ćemo predlagati na lokalnom nivou, prijedlozi za izmjene zakona i podzakonskih akata, amandmani na republičkom nivou, te insistiranje na obilježavanju značajnih datuma i događaja u kojima zajednički učestvuju Republika Srpska i Srbija.
Koju poruku biste uputili građanima Republike Srpske?
Moramo postati svjesni koliko nam je neophodno jedinstvo srpskog naroda! Pri tome ne mislim na napamet naučenu floskulu pojedinaca o srpskom jedinstvu. Srpsko jedinstvo i sloga su neophodni prvenstveno među narodom. Zatim je jedinstvo Srba neophodno među nosiocima najviših funkcija Republike Srpske na svim nivoima vlasti i generalno među političarima. Ne smije djelovanje ni vlasti, ni opozicije, biti ispred zaštite vitalnih nacionalnih interesa. Za kraj, pozivamo svu boračku populaciju sa područja Semberije, Majevice, Posavine, Podrinja i ostalih dijelova RS da nam se jave i da zajedno radimo na ostvarivanju prava koja im zasluženo pripadaju.
